“Psihička higijena” podjednako važna kao i pranje ruku

Kako psihologkinja (Beate Vimmer-Puchinger) kaže, isto kao što u ovo vrijeme dodatno vodimo računa o pranju ruku, tako je neophodno dodatno voditi računa i o našem psihičkom stanju jer je proteklih nekoliko nedelja bilo neočekivani izazov. Kako smo sa gašenjem svega imali dosta poteškoća, tako nas ni povratak u normalu neće poštedjeti napora. Ovo je slučaj čak iako je to bio način života prije korona krize i ne bi trebalo predstavljati problem, situacija ipak nije tako jednostavna. Razlog tome je što će nas korona, uprkos mjerama popuštanja, još dugo držati zaokupljene…

“Mi ljudi smo izgrađeni na način da su nam potrebna pozitivna osjećanja i emocije”, kaže ova psihologinja, te će korona itekako ostaviti trag u kolektivnom pamćenju. Ipak, po njoj to nije razlog da se čini da ljudima “sve lađe potonu”, već naprotiv – da se ljudima podignu nade, jer bi u suprotnom mogli nastati socijalni problemi. U nastavku teksta vam prenosimo njen intervju sa Standard novinama.

Iz razloga što su ljudi kao bića izgrađeni na način da nam trebaju pozitivna osjećanja i emocije, oni predstavljaju i izvor naše energije. Zbog ovoga se ne snalazimo najbolje ukoliko smo u beznađu i nemamo opcije. Zbog proteklog perioda u kojem smo baš u tim okolnostima i živjeli, veoma je bitno da se ne izazivaju dodatna razočarenja. Primjer toga su informacije o drugom talasu korone koji će biti puno gori od prvog. Ovim se naravno ne želi reći da svi trebamo lakomisleno prestati praktikovati osnovne mjere (pranja ruku, maske, odstojanja) i da se trebamo lagati da opasnost od povratka virusa ne postoji, ali da nam se isto tako to ne treba komunicirati lakomisleno i sa dozom širenja panike. U suprotnom, ukoliko nam bude oduzeta sva nada, nastaće socijalni problem – mi u pustinji u suštini tek odustajemo onda kada saznamo da poslije toliko vremena, vode još uvijek nema na vidiku…

Kako nam je virus naravno nevidljiv i još uvijek zagonetka, neophodno je da vjerujemo onima koji bolje znaju – (kredibilnim) naučnicima u struci. Ipak, ovo čini da se osjećamo zavisni i bespomoćni, jer nas dosta po prvi put u životu “nema konce u svojim rukama”. Ipak, jedino što je moguće uraditi u ovakvoj situaciji jeste da vodimo računa o sebi: kako fizički, tako i psihički. Ovdje je bitno da imamo osjećaj dobre informisanosti i da možemo da kontrolišemo i upravljamo svojim životima, onoliko koliko je to u ovim okolnostima moguće. Psihologinja preporučuje da to postignemo koncentrišući se na pozitivna iskustva, bez obzira koliko ona u tom trenutku izgledala mala, bilo da je to igranje sa djecom, izlazak iz kuće, sport… Kroz ta naizgled mala pozitivna dešavanja ćemo dobijati energiju. Ovo naravno neće učini da nastali problemi sa mjesečnim prihodima, ukoliko smo izgubili posao, nestanu, ali će pozitivno uticati na opšte zdravstveno stanje, što je takođe veoma bitno. Istraživanja pokazuju da su pozitivna raspoloženja i osjećaji sreće ključni za način na koji ljudi savladavaju situacije, te da nam oni čak i jačaju imuni sistem.

Kako smo već tokom početka zatvaranja svi bili u stanju psihičkog šoka, ipak je nastao i postojao talas solidarnosti. Tu istu solidarnost sada trebamo prevesti u ovu novu fazu, kako bi društvo uspjelo da sve ovo na svaki način stojećki pregura: finansijski, fizički, socijalno, psihički… Među mnogima i dalje postoji velika neizvjesnost: kako ću dalje, mogu li ponovo da dobijem posao, mogu li se vratiti na posao od prije i da li u punom radnom vremenu, ima li šanse da vratim i spasim svoju malu kompaniju? Sada je bitno podržati i te ljude sa tim brigama.

O tome da li smo u situaciji u kojoj trebamo potražiti pomoć ćemo znati na osnovu briga koje nas okupiraju, ukoliko imamo misli o beskrajnom tunelu, ili kada imamo osjećaj da nam nestaje tlo pod nogama… Često se počnu javljati simptomi poput poremećaja spavanja, paničnih napada, razdražljivosti, unutrašnjeg nemira i jakih glavobolja. Ovo su i razlozi zašto je primjećena povećana potreba za psihološkim savjetovanjima u proteklom periodu. Profesionalno udruženje austrijskih psihologa je već na samom početku uvelo telefonsku liniju za pružanje psihičke prve pomoći, te su primijetili čak trocifren porast broja poziva. Po tome se isto zaključuje da će korona ostaviti mnoge psihičke rane – još se ne zna da li dugoročne pošto o tome skoro i da nema dobrih istraživanja, ali se imaju znanja iz drugih epidemija, poput npr. studija o ptičjem gripu. U ovom slučaju se pokazalo da ljudi, posebno u medicinskim zanimanjima, kasnije mogu da pate od post-traumatičnih stresnih poremećaja. Korona će takođe ostaviti tragove u kolektivnom pamćenju, te ćemo se sjećati vremena “prije” i vremena “poslije” korone. Psiholozi naravno nisu mađioničari da mogu nemoguće, ali su tu da nas saslušaju, naše strahove shvate i onda ozbiljno kad niko drugi ne, da nas ojačaju, daju nadu i ukažu nam na alternative koje mi iz stanja u kom se nalazimo jednostavno ne možemo da vidimo.

Izvor interview-a ćete pronaći ovdje.

STUDIRAJeu redakcija

© STUDIRAJeu. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole administratora: admin@studiraj.eu