Postoji li pravo na smrt? U Austriji je asistencija pri eutanaziji moguća od 2022. godine

Evropska konvencija o ljudskim pravima, pravni akt iz 1949 (na snazi od 3.9.1953) Savjeta Evrope, danas broji 47 zemalja članica, uključujući sve zemlje bivše Jugoslavije. Konvencija je sama po sebi tzv. “dinamični sistem”. Ovo znači da kako vremenom evolvira, bude primjenjena na slučaju u svome aktuelno važećem obliku, bez da je neka tekstualna promjena neophodna. Primjer ovoga su kazne koje su za određene krivične prekršaje zakonski prije 60ak godina bile moguće, i po Konvenciji (npr. kazna bičevanjem), koje bi po današnjim standardima ljudskih prava po Konvenciji bila zabranjene, čak i da su takvi zakoni i dalje na snazi.

U Austriji ova Konvencija ima ustavni rang po principu monizma. Sa monizmom je osiguran 1:1 “prenos” snage njenog dinamičnog sistema. To znači da nikakve unutar državne zakonske promjene nisu neophodne kako bismo svi “uživali” njenu zaštitu.

Ljudska prava

Konvencija broji razna ljudska prava, koja uključuju prije svega pravo na život (čl. 2), a onda između ostalog zabranu mučenja (čl. 3), zabranu ropstva i prinudnog rada (čl. 4), pravo na slobodu i sigurnost (čl. 5). Dalje imamo pravo na pravično suđenje (čl. 6), kažnjavanje samo na osnovu zakona (čl. 7), pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života (čl. 8), sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti (čl. 9), sloboda izražavanja (čl. 10) itd.

Čak i kada nismo svjesni, ista nas (pored unutrašnje-državno regulisanih zakonskih prava) štiti, jer Konvencija omogućava sistem državnih, ali i individualnih tužbi. Ovo znači da svako od nas, po ispunjavanju uslova (više info ovdje) može da tuži državu članicu ukoliko su ljudska prava oštećena. S tim u vezi, države ne donose, ili kao posljednja mjera zaštite, ne sprovode zakone koje krše Konvenciju, jer su svjesne direktne mogućnosti tužbe pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Tekst i ostala prava pročitajte ovdje: Evropska konvencija o ljudskim pravima.

Pravo na život: da li implicira i pravo na smrt?

Godinama se na ovo pitanje vodi debata i pitanje je da li sa postojanjem prava na život, svako od nas takođe posjeduje i pravo na smrt? Pitanje je iz mnogih razloga veoma kontroverzno, između vjerskih, konzervativnih isto i radi opasnosti zloupotrebe. Odgovor je ne: pravo na život ne uključuje automatski i pravo na smrt. Takođe je pokušano argumentovati pravo na smrt sa pravom na privatni i porodični život, ali su ove argumentacije takođe odbijene. Stoga, po Konvenciji ne postoji pravo na smrt.

Ali realnost, život…

Nažalost postoji mnogo osoba na svijetu sa neizlječivim i teškim bolestima kojima je život i moranje življenja ekstremno bolno i iscrpljujuće, te u takvim okolnostima ne vide više svrhu “patnje”. Često ovdje nisu u pitanju samo individue koje boluju, već najbliži i najmiliji, te im stoga situacija još teže pada. U istoriji postoje slučajevi asistencije u eutanaziji baš iz ovih razloga humanosti, ali su osobe morale zakonski da odgovaraju za pomoć (slučaj Pretty protiv Velike Britanije, ovdje).

U EU je asistencija u eutanaziji samo u četiri države moguća, i to Belgiji, Holandiji, Luksemburgu i odskora Njemačkoj (izvor ovdje). Ove države su se odlučile na taj korak dalje u omogućavanju i zaštiti humanosti i slobodi na samoopredjeljenje. Stoga je današnja vijest, da se Austrija odlučila na isti korak, i više nego pozitivno iznenađenje! Vlada se dogovorila o novom zakonskom regulisanju eutanazije u Austriji. Svako ko želi da iskoristi potpomognuto samoubistvo može sastaviti testament o smrti od 2022. godine – slično kao i oporuka za život. Pristup je ograničen na trajno teško bolesne ili neizlječivo bolesne osobe, maloljetnici su izričito isključeni. U apotekama će biti dostupan smrtonosni lijek. Ovo je praćeno ekspanzijom hospisa i palijativnog zbrinjavanja.

Novi „Zakon o uklanjanju smrti“ je postao neophodan kada je Ustavni sud (VfGH) ukinuo zabranu samoubistva u Austriji – ali ne i zabranu aktivne eutanazije. Da se ​​ništa nije dogodilo do kraja godine, asistirano samoubistvo bi jednostavno bilo dozvoljeno od sljedeće godine. Iako su se konzervativne organizacije i vjerske zajednice zalagale za pravnu zaštitu kako bi spriječile zloupotrebe, zakon je donešen (izvor ovdje). Vjerujemo da je iz tačke gledišta onih kojima je ovo jedini “spas”, i više nego pozitivan razvoj situacije.


Photo by Anete Lusina from Pexels.

STUDIRAJeu redakcija

© STUDIRAJeu. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole administratora: admin@studiraj.eu
error

Da stalno budete u toku, lajkujte našu FB stranicu