Amra Jusović: arhitektica u Beču

 

STUDIRAJeu: Možeš li nam reći zbog čega si odlučila nastaviti studije u Austriji?

Amra Jusović: U toku druge godine studija u Sarajevu saznala sam od svoje rodice za mogućnost studiranja ili nastavka studija u Austriji. Odmah sam prepoznala priliku za put koji bi mi eventualno otvorio dosta veće mogućnosti ne samo u pogledu studiranja već i u pogledu samog proširivanja sveobuhvatnog znanja i iskustva.

STeu: Prilikom prelaska na Tehnički univerzitet u Beču, da li je bilo neophodno znanje njemačkog jezika, i da li si imala problema sa priznavanjem položenih ispita?

AJ: Znanje jezika je bilo potrebno ali tadašnji nivo provjere nije bio tako rigorozan kao sada. Što se tiče same nostrifikacije ispita nije bilo zaista nikakvih problema. Jedina poteškoća je bila ta da sam morala više puta ići do profesora jer sam se postepeno upoznavala sa materijom predmeta, te sam ih naknadno priznavala.

STeu: Prema tvome mišljenju, kako bi ocijenila obrazovanje u BiH, dakle na sarajevskom Univerzitetu u poređenju sa obrazovanjem u Beču?

AJ: Princip studiranja tj. sam način pristupa određenom predmetu ili kao što je slučaj u mom smjeru, projektu, kao i sam odnos sa profesorima i asistentima je potpuno drugačiji nego u Sarajevu (bar što se tiče perioda dok sam još tamo studirala). Univerzitet u Sarajevu ima plakativni šablon po kojem si prinuđen da radiš i veoma teško možeš imati svoju slobodu. U Beču si više prepušten sam sebi što se tiče organizacije: od toga da moraš sam osmisliti svoj semestar, samostalno tražiti literaturu itd. Iako je na početku bilo pomalo teško, opet na samom kraju mogu reći da je sam sistem unosan i smišljen, i da se radi o dobroj pripremi za poslovnu karijeru.

STeu: Nakon diplomiranja, upisala si doktorat i ujedno odrađivala praksu. Da li je za strance bilo teže pronaći praksu i obezbjediti radno mjesto?

AJ: Naći praksu nije bilo tako teško. Tokom zadnje godine studija radila sam u manjem arhitektonskom birou. U međuvremenu sam radila i za jednog arhitektu gdje sam većinski dio posla mogla obavljati od kuće. Do svih ovih poslova dolazila sam preko kolega ili poznanika. Lijepo u svemu tome je i spremnost kolega da te uvijek preporuče nekome ukoliko vide da si spreman da se savjesno predaš poslu.

Do biroa u kojem trenutno radim došla sam preko arhitektonske komore. Na njihovoj web stranici se može postaviti lični portfolio i ujedno se mogu pregledati oglasi firmi/biroa koji su u potrazi za novom radnom snagom. Ipak, put do pronalaska biroa i ekipe s kojom sam željela raditi kao ključna radna snaga (Schlüsselkraft, prim. red.) nije bio lagan. Često sam gubila nadu, ali sam hvala Bogu naposljetku ipak uspjela. Još na samom početku studija sam naučila da upornost i jasan cilj dovode do uspjeha.

STeu: Obzirom da si se tako dobro snašla u Beču, planiraš li se vraćati u svoj rodni kraj, ili vidiš svoju budućnost ipak u Austriji? I zbog čega?

AJ: Za sada planiram ostati u Austriji jer dio života gdje sam se najviše razvila kao osoba bio je upravo u Beču tako da sam donekle dosta vezana za ovaj grad. Ali opet na kraju put kojim idem dalje nije određen samo mojim željama i planovima.

STeu: Želiš li nešto poručiti bh. studentima koji razmišljaju o odlasku u inostranstvo na studije?

AJ: Sama mogućnost studiranja u nekoj od evropskih zemalja je zaista jedna velika neponovljiva prilika koju treba iskoristiti. Relevantni su prije svega naša volja i cilj. Stranci su “prozori” svoje kulture i nacionalnosti zemlje u kojoj su trenutno. Svaka zemlja ima nešto impozantno što možemo iskoristiti da sebe obogatimo. Samo studiranje možemo iskorititi da sebe unaprijedimo ali isto tako svojim prisustvom odajemo i potencijal zemlje iz koje dolazimo.

© STUDIRAJeu. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole administratora: admin@studiraj.eu
error

Da stalno budete u toku, lajkujte našu FB stranicu