Iskustvo: studij medicine u Beču

iskustva-adela-medicinaNakon početka studija medicine u Tuzli sam se ubrzo odlučila za to da studiranje nastavim van granica BiH. To je uslijedilo dijelom po nagovoru prijatelja, koji su već ranije došli u Beč, a dijelom iz ličnih razloga, kao i ubjeđenja da ću studijem van BiH steci medicinsko i naučno iskustvo, znanje i novi, razvijeniji pristup i shvatanje rada sa pacijentima.

 

Upis je protekao bez ikakvih problema, jednostavno sam primljena na osnovu upisa na željeni fakultet u BiH. Međutim, to više nije tako, tj.studenti sada moraju: 1. još u februaru da se prijave za prijemni ispit (takozvani EMS); 2. da upišu medicinu kod kuće i 3. da polože EMS, i time steknu pravo na studij. Nažalost, mjesta za zemlje van EU jako su ograničena, tako da se za ispit valja dobro pripremiti.

Sam studij je jako dobro organizovan, sve je godinu dana unaprijed isplanirano, grupe, mjesto i vrijeme održavanja svakog seminara, predavanja i sl. do u detalje. Plan je poprilično nefleksibilan, i valja ga se pridržavati, ukoliko žele da se izbjegnu neprijatnosti. Ispit je “sumativne” prirode, to znači da se radi samo jedan ispit godišnje, a ne više pojedinačnih.Više o planu pojedinačnih godina se može saznati na www.meduniwien.ac.at. Meni je malo smetalo to što su sva predavanja, vježbe i ostalo masovna događanja, tako da studenti nemaju priliku da sa profesorima bliže komuniciraju, kao i da ne budu ispitivani od strane istih (jer je ispit pismeni), čime je fakultet poprilično anoniman i nepersonalan. Osim toga treba dodati da na ovom fakultetu studenti moraju da plaćaju školarinu (oko 390€ po semestru), što je naravno još jedan minus.

Time je prisutna i tema finansiranja, što nije jednostavno s obzirom na prepune planove i količinu gradiva. O ovoj tački treba razmisliti prije dolaska u Beč, jer je moguće i samofinansiranje, ali se mora napomenuti da se time gubi mnogo energije i vremena, tako da svako mora izvagati za sebe šta mu je važnije. Naravno da je idealno ukoliko roditelji, stipendije, rodbina sve finansiraju. Minimalni troškovi života u Beču iznose mjesečno oko 500€.

Šanse za rad nakon završetka faksa su prilično dobre. U Austriji je do sada bilo jako teško, tj. nemoguće raditi, ali moguće da se to u budućnosti promijeni. U naučnom polju nije problem za dozvolu, a mnogo studenata nakon faksa u Beču odlazi u Njemačku, gdje su i više nego traženi.

Povratak u Bosnu naravno nije isključen, ali ne u ovom momentu, jer su predrasude naših doktora prema nama “sa strane” još jako prisutne, a i posao se nažalost može lakše dobiti ovamo, iako smo stranci, nego u svojoj domovini (zahvaljujući raznim uslugama prijateljsko-rodbinske prirode u višim etažama). Sve u svemu, smatram ovo jako bitnim i pozitivnim iskustvom, i pored mnogih teškoća i neprijatnosti kroz koje se moralo proći na putu do željene profesije.

Za STUDIRAJeu: Adela, Beč

Pratite i lajkute nas:
0